Permakultura (permanentna kultura) koju su osmislili i razvijali Bill Mollison i David Holmgren u Australiji od ‘60ih do ‘80ih je metodologija projektiranja održivih sustava koju karakterizira razumnost i holistička promišljenost projektnog zadatka, pomna i sveobuhvatna analiza postojećeg stanja (čitanje krajolika) svih unutarnjih i vanjskih utjecaja (sektora), shvaćanje i korištenje prirodnih procesa i obrazaca; a sve s brigom o Zemlji i ljudima te pravednoj raspodjeli kao temeljima djelovanja.

Permakultura, za razliku od industrijske monokulturne agronomije, uvažava i potiče prirodni polikulturni razvoj prostora.. njeni prostori su čupavi, gusti i bujaju svim oblicima života, a svaki element sustava svojim doprinosom sudjeluje u (ne)ravnoteži mreže života. Svaki element ima više funkcija i svaku funkciju obavlja više elemenata. Prostor se od čovjeka ili obitelji u centru, gradira na van prema razmjeru intervencija da bi se na kraju ostavio netaknut prostor, peta zona divljine.

Njeguje se restorativni pristup, kako u prirodi, tako i među ljudima i u zajednici. Minimalnim intervencijama se nastoji ostvariti prinos koji se dijeli sa svim živim bićima u sustavu.

Kako se intervenira u živi prirodni sustav, nužno je budno praćenje promjena (sukcesije) i pažljivo djelovanje korekcijama.

Kuće dišu, upijaju i ispuštaju toplinu i vlagu stvarajući udobnu i zdravu mikroklimu.

Permakultura potiče smanjenje potrošnje, reciklažu, jednostavna niskotehnološka rješenja, smanjenje ugljičnog otiska, upotrebu prirodnih i biorazgradivih materijala te obnovljivih izvora energije, a prije svega promatranje, osjećanje, promišljanje i zdrav razum.

Ukratko, postavlja principe djelovanja s kojima ne bismo odveli Zemlju i sve njene stanovnike u propast.